FINALE KUPA HRVATSKE je održano usprkos kiši koja je lijevala i vjetru koji je bio mali, ali ipak dovoljan da hladi poklisle natjecatelje. Naš dolazak na natjecanje bio je kao isječak iz filma strave i užasa. Prvo sam se jedva probila do Tihanine kuće (vojnim putem kroz šumu) i kod Tihane ostavila auto, onda nas je Josipa (mama od Tihane) vozila do Gavranovića (Turanj), od tuda smo nas dvije po pljusku pješice 1-2 km hodale do auta na brzoj cesti (od Gavranovića 1-2 km), i onda smo napokon krenuli autom za Čakovec. Na stadionu dok se Leona zagrijavala lijevala je kiša- zagrijala se, i onda su odgodili start za 10 minuta. Stajale smo u hodniku i čekale.
LENA JOHA trčala je DOBRO i osvojila ODLIČNO 3 MJESTO sa rezultatom 12,96 na 100m. Leona je trčala, a ja sam strepila i mislila -samo da se ne povrijedi ( jer je bila skros na skros mokra!).
Tihana Đukanović trčala je dobro i sa rezultatom 45,70 na 300m plasirala se na 9 mjesto. Dobro, ali ima ona još rezerve!
Povratak kući:
1. dio – sigurna i brza vožnja- Ivana Joha
2. dio – autom šumskim putem po vodi – mrak, nigdje nikoga , ja u autu i pokušavam se ne bojati. Čujem kako idem kroz vodu- prvo lagana buka vode- mislim dobro je plitko je ; nakon toga prolazim kroz vodu a voda koju moj auto baca dolazi mi do stakla u velikim količinama- strah me i onda u daljini vidim svjetlo- mislim ide netko – mogu lagano dalje. To vozilo ima jaka svjetla ali sporo mi prilazi, stanem i čekam. Vozilo dolazi na nekih 10m i ja onako u mrkom mraku prepoznajem vatrogasno vozilo. Staju jedva pored mene (uski je nasip) i ja ih pitam : mogu li dalje. Oni onako vidno zabrinuti: da, lagano u prvoj , bez stajanja. Pitam ja (misleći kako ću u rikverc- i isto tako brzo mi dolazi odgovor-NIKAKO jer se ništa ne vidi otraga a već sam i otišla daleko) koliko je duboka voda na nasipu? Oni odgovaraju: tako 10 cm. Idem pa šta drugo i mogu. Idem mic po mic i mislim kako me nije strah (da, moš misliti). Dolazim do vojarne na Mekušju, i ne želim se ni okrenuti da vidim od kuda sam došla. Lagano u drugu i doma. Moji kod kuće gledaju televiziju. Pitaju: Kako si došla? Odgovor – kroz šumu, i to je to!
Nakon što je KA TIM osbvojio 1. mjesto na Ekipnom PH u krosu za seniorke (Vesna Brajak, Mirjana Kolar i ja) i nakon što smo osvojile 3. mjesto na Ekipnom PH u maratonu (Vesna Brajak, Mirjana Kolar i ja) te nakon mojih veteranskih medalja na Balkanskim veteranskim igrama ovo je još jedan NOVI VELIKI USPJEH za LEONU, NJEZINE RODITELJE I KA TIM! Ovo je tim veći uspjeh jer se radi o mladoj i darovitoj atletičarki koja NEMA uvjete za trening. Nemamo svlačione, nemamo stazu, ali imamo veliko SRCE za pobjede!
Ova sezona još nije gotova, a već sada mogu reči da su mladi atletičari jako puno postigli. Leon Pleša – pobjednik i viceprvak u skoku u dalj i na 60m – ERSTE PLAVA LIGA, Leona Joha ……….., Tihana Đukanović– finale Kupa Hrvatske (9 mjesto), i još niz drugih mladih i iskusnih npr. Gabrijela Šalković .
Detaljnije ćemo napisati na kraju godine ali smijemo biti zadovoljni već sada!
Trening – KŠ dvorana- balkon u 19,30.
Predlažem da se u srijedu u 20,30 nađemo u KŠ dvorani radi dogovora oko utrke Crtom bojišnice- molim da dođu svi koji mogu pomoći oko realizacije utrke na bilo koji način.
Ana
Svaka čast…baš ko na filmu!
Da, kao na filmu, srećom s dobrim završetkom.I na stazi i izvan nje :-)