Ovaj virus jako me podsjetio na utrku na 400m. Zašto? 400m smatra se jednom od najzahtjevnijih atletskih diciplina. To je najduža sprinterska disciplina i treba se istrčati sprintom svih 400m.
Prije same utrke svi se pripremamo – neki više neki manje, ali svi treniramo kako bi se što bolje otrčali utrku.. Strućne osobe (treneri) jako su bitni jer svojim znanjem pripremaju nas kako bi što kvalitetnije otrčali tu utrku. Slušamo njihove savjete, prehranu prilagođujemo pripremama za utrku, odmaramo se, izoliramo od svih mogućih druženja jer nas ona samo iscrpljuju i oduzimaju dragocjeno vrijeme za odmor, i spremamo se za tu vrlo važnu utrku. Nema druženja, nema partijanja, samo trening, učenje ili posao, zdrava hrana i odmor. Teško je ali imamo cilj.
U periodu priprema osluškujemo svoje tijelo, provjeravamo našu pripremljenost., Želje su velike ali i strah da nećemo uspjeti je velik. Želimo realni cilj ali znamo da nam neće biti lako doći do njega.
Došao je i taj dan – dan natjecanja – koji smo sa strahom čekali i sa tremom dočekali. Pucanj! Krećemo! Prvih 100m smo svježi, odmorni, i željni pokazati što možemo. Ispitujemo konkurenciju o kojoj više manje sve znamo. Trčimo, neke stižemo, neke prestižemo, neke nas prestižu, osluškujemo “protivnice” i sebe. Došli smo i do 200m – tu je već prelomnica- gledamo prolazno vrijeme, osluškujemo koliko smo umorni koliko možemo koliko je iza nas i koliko još imamo do cilja. Trčimo – teško nam je ali još uvijek nije strašno. Dolazimo do 150 m od cilja- lagano nas noge bole – mliječna kiselina se uvukla u mišiće, ali mi se ne damo. Trčimo, idemo dalje. U glavi savjeti Strućne osobe (trenera) nam pomažu jer on zna što se sa nama zbiva, on je taj koji nas pozna koji zna naše mogućnosti. Još 60 m do cilja – teško je , cilj je daleko, noge drvene, ali u glavi je pomisao “još malo” .Ta riječ “još malo” je jako puno. Ona nas tješi ona nam daje snagu i onaj zadnji atom energije koja nam je i te kako potrebna da dođemo do cilja.
Prolaskom kroz cilj ostvarili smo svoje ciljeve- ojačali smo se kao osobe, prebrodili smo razne krize i da uspjeli smo.
Nama je sada teško zbog izolacije, zbog gubitka socijalnih kontakata, ali proći će i to i DA – USPJET ĆEMO.
Trenerica