Što ranije djeca počnu trčati to će im biti bolje razvijen kardiovaskularni sustav. Opasnosti koje se javljaju su povrede koje nastaju ukoliko se ne trenira izdržljivost na kvalitetan i kontrolirani način. Teškoće koje se pojavljuju kod mladih trkača su fiziološko iscrpljivanje. Dobronamjerni roditelji ali i poneki treneri žele da njihovo dijete ostvari što je moguće bolje rezultate pa ih previše ili prenaglo ukljućuju u natjecanja koja nisu primjerena njihovoj dobi ili statusu (premalo treninga, premalo godina, nedovoljna razvijenost ….) i onda nastaju povrede.

Moje mišljenje kao trenera je da bi trebalo dopustiti treneru da u suradnji sa roditeljima djeteta procjene koje dijete i u kojem obimu može nastupati na natjecanju. Smatram da nije dobro samoinicijativno trenirati svoje dijete pa ma kako ono željelo trenirati van okvira trenažnog sustava jer treneri imaju znanja za pravilno vođenje i usmjeravanje djeteta ka uspjehu – realno postignutom rezultatu.

Tijekom svoje karijere susretala sam se sa raznoraznim primjerima utjecaja roditelja na sportsku “karijeru” djeteta. Bilo je tu svega i svačega od preranog trčanja planinskih (vrlo zahtjevnih) utrka, do samoinicijativnog treniranja skoka u dalj ( u dvorištu), do trčanja dužine (5 -10km) van trenžnog procesa…..ALI bilo je i odlične suradnje na relaciji trener -roditelj kao npr. obitelj Leone Joha sa kojom sam odlično surađivala. Na svu sreću ima više primjera dobre suradnje trener-roditelj nego primjera nedovoljne suradnje.

Vrlo važno je znati i djete “obuzdati”, jer dijete ne može pravilno procjeniti rizik prevelike aktivnosti.

Da bi djeca postepeno napredovala i da bi ostvarila realni rezultat treba vrijeme i punotrenažnih godina koje imaju i uspone i padove. Treba biti strpljiv i polako će se doći do rezultata ALI NAJVAŽNIJE JE ZDRAVLJE DJETETA!

Trenerica