Jučer smo odradili stvarno kvalitetan trening. Bojeći se visokih temperatura dogovorili smo se da ćemo se naći u 8 sati kod Srakovčića i krenuti sa treningom . Nekim polaznicama sam rekla što ćemo i kako trenirati u subotu,  a nekima sam namjerno zatajila sadržaj treninga.  Sastale smo se i nakon obaveznog čavrljanja o ovome i onome i što bi bilo kad bi bilo….. rekla sam im da idemo do ušća Kupe i Korane -kroz Mekušje. Bilo je interesantno vidjeti lica ponekih školarki. Nevjerica i pitanje: Molim , pa kao ću ja do tamo? Nisam se dala odgovoriti od nauma jer sam znala da sve one imaju dovoljno treninga da otrče taj trening. Do ušća smo išle sve zajedno laganim tempom, i kad smo dotrčale do ušća i malo predahnule  napravile smo vježbe istezanja. Nakon vježbica i razgovora – najviše o tome kako se treba  još i vratiti nazad, podjelile smo se u timove i krenule. trčati prema Srakovčiću. Ispočetka se čuo žamor, smjeh. da bi nakon prvog kilometra sve utihnulo i ćulo se samo disanje i lupanje stopala o podlogu. Došle smo do Srakovčića i ostvarile cilj, a cilje je nekim školarkama bio PRVI PUTA otrčati toliku dužinu.

Moram napomenuti da su sve školarke zaključile da same NIKADA ne bi otrčale toliko. Da, u društvu je ljepše, lakše, drugačije!

Trenerica