Jučer su Lovro Kasunić i Leona Joha odradili kombinirane treninge, a i “mafinice” su bile odlične.

Nakon treninga  razgovarala sam sa roditeljima i prijateljima, a tema je bila vječno pitanje što je dobro za sport mladih i odraslih. Različita su mišljenja o mnogo ćemu, ali složili smo se u tome da sportski trening treba biti usmjeren na formiranje znanja, sposobnosti, vještina i navika sportaša. Mišljenja smo i  da trener treba biti strućna osoba koja može i zna provesti kvalitetne treninge ( u smislu poboljšanja funkcionalnih i motoričkih karakteristika), a da ti treninzi trebaju biti i sigurni za zdravlje sportaša.

A sad ono o čemu smo najviše razgovarali je: Kako se usuđuju?

Kako se usuđuju trenirati djecu i odrasle osobe “treneri” koji nemaju strućnu spremu? Zar je dovoljno igrati ili trčati u nekom lokalnom klubu i nakon navršenih 18 godina postati trener samo na osnovu znanja koje je on -ona kao sportaš dobio dok je  trenirao?

Za odgovornu osobu ( trenera) obično se prikaže osoba sa licencom koja je u biti samo na papiru odgovorna, dok je na terenu sasvim druga situacija. Zakon o športu je jako dobar i jasno govori o tome što se može i što se ne bi smjelo,  ali u praksi se još uvijek ne promjenjuje.

Drago mi je da ima roditelja koji kad učlanjuju svoje djete u Klub ili Udugu traže CV trenera koji će trenirati  njegovo dijete.

Odrasli se valjda znaju pobrinuti za sebe.

Danas je trening u 19,30 – vjerojatno vani – nakon presvlačenja u KŠ dvorani – svlačione.

Trenerica