Kako je bilo? Ne pitaj…
Ali ako baš želite znati i jer mi na živce idu novinski članci i objave u stilu Rab trail je okupio natjecatelje iz tko zna koliko zemalja i svi su ushićeni i oduševljeni ljepotom tra la la….DOSTA
Ispričaću vam sve, kako, zašto i pošto.
Dana 21.9.2019 se održavao Rab trail na 3 različite dužine 6km ,15,5km i 25km i s obzirom da ja imam 2 mala stana na Rabu u Kamporu odlučio sam spojiti trku i neke poslove -odnesti stvari, pobrati “kiriju”, okupati se zadnji put ove godine i otrčati trku na dijelu Raba kojim nisam prolazio – tamo prema Kamenjaku i Loparu. Otrčao sam 3 dana za redom 15km prošli tjedan, nemam neke brzinske ni tempo treninge, ali imam par trka iza sebe i 15,5km su trebali biti “peace of cake”. Nikad na nekom ozbiljnom trailu nisam bio, ali trail bi trebalo biti trčanje po prirodi, a u najavi Rab traila je pisalo da je staza 80% trčljiva. Poznajem staze makadamske i ceste po Rabu i trčljive su, lijepa priroda, sve ok.
Dođem na start trke i zamislite NIKOGA NE POZNAM. Mi smo 10 godina išli redovno stalno na trke, bilo trčanje,
ja sam išao i na triatlone, plivačke maratone, lige itd i ovdje nikoga ne poznam! Na trkama sam već od 100 ljudi 50 znao osobno. Ali ovo je sasvim druga, nova ekipa. Puno Slovenaca. Puno cura, na trci ACTIVE -na 15km ih je bilo 110, a 120 muških. Mlađe su pretežno. I ne znam zašto je puno njih obuklo crne majice – majice koje su dobile na trci od rab traila. Pa crno i sunce, Treba se obući svijetlo. Ja mislim. Upute i pravila za trku-Treking ligu su veće (i strože) od ustava SFRJ i nisam ih uspio pročitati niti popamtiti, šta treba, što ne treba nositi,..uglavnom uzeo sam 2 bočice vode od 0,25L, kartu sa zemljovidom trke, mada ja Rab poznam po njuhu i sluhu,..mobitel,..i novca za cilj…
Čudilo me gdje su moji klupski kolege iz TK Rab-a, jer ja sam za triatlon licenciran preko TK Rab mada sam u AK KA-TIM-u jer KA-TIM nema triatlon licencu. (Licence se plaćaju. U tom je bit). Posle sam shvatio zašto ih nema. Jednom i nikad više. Trka je počela sa Rapske rive i ubrzo se skrenulo gore desno u brda. Takva je bila i mapa staze gdje je bilo prvih 5km uspona, a onda sve silazna putanja prema Loparu. Nakon 2 km uspon se opasno zakosio i svih prvih 30-tak ispred mene počelo hodati. Malo me to začudilo, pa zašto su već počeli hodati, mogao sam ja trčati, ali je staza uska i ne možeš obilaziti tako lako druge, pa idem i ja prohodati, mada to ne volim jer kad počneš hodati to mi je uvijek bio znak pucanja, ali mislio sam da ne mogu tu puno izgubiti, a posle ću produžiti korak. (Ma produžiću ja k. )
Dođemo mi na vrh, kao neka kontrolna točka gdje ti cvikaju nešto kad ono sami -KAMEN. KAMEN do KAMENA. Pa ne možeš tu trčati. Tu hodaš preskakujući stijene. Pitam ja ljude okolo, pa dokle će to,,jel to neka greška, ja hoću trčati….ovaj ne zna, drugi ne zna, tu skužim da su tu mnogi prvi puta,..onda jedan kaže to ti je tako do pred kraj kada možeš trčati! Tu je bio meni KRAJ trke. Ja da preskakujem stijene. Ja sam cestovni trkač, a u najavi je lijepo pisalo 80% TRČLJIVO. Prevara. Pa 80% je netrčljivo. Onda ja mislim da li da se vratim popreko u moju zgradu, ali mi smo na onoj velebitskoj strani Raba iznad mora, bogu iza nogu, sa cilja je osiguran prijevoz nazad i nastavim ja kao poslušni trail trkač kozjim stazama preko kamenja bauljati. ZAR TO IMA SMISLA? ima smisla ako planiraš uzgajati ovce na Velebitu preko poticaja i onda trebaš trenirati ako ti pobjegnu ovce. Ali 293 ČOVJEKA navesti da se nagone 6km preko kamenja, oštrih stijena,..jedna cura je pala razrezala lice,druga se zabila u granu ispred mene,. To nema smisla. Kao što nema ni ovaca. Tu nema ni trave za ovce.
To uopće nije ni Rab, ovo je najgori dio Raba, Velebitska oštra strana kamo nitko ne ide, Rab je potpuno drugačiji, ja trčim po cesti makadamskoj koja spaja Rab i Supetarsku Dragu, potpuno trčljiva, pa Kalifron poluotok gdje trčiš i gledaš muflone kako se hrane, a oni gledaju tebe, pa izbiješ na uvalu i misliš tu nema nikoga kad ono u zaljevu ogromna jahta kakvu nikad nisam vidio u životu, Kamporsko polje je ispred moje zgrade gdje je prije bio logor, a sada je psihijatrijska bolnica, iza su prekrasne uvale- mjesto se zove Gonar itd. Sve mjesta jedno ljepša od drugog, a ne ovo gdje su nas doveli.
Od one vrućine i kamenja počne ti se mantati po glavi. Posle onog kamenje je dugačka uzbrdica. Dugačka i trčljiva. Ali više ne možeš trčati. Došao sam do cilja za 3h 3 min, usput sam sjedio i jeo klementinu. Bio 83-ći od njih 230 na 15,5km.
Još jedna nebuloza. Ulazak u cilj je kroz more, zadnjih 300m trčiš-hodaš kroz vodu, obično se skinu tenisice. Da vas mi natjeramo na Crtom bojišnice da ulazite u cilj kroz pješčanik na Korani rekli bi da mi nismo normalni. Ali tamo je to COOL, domišljaaaaato, potez majstora organizacije. JOJ
Ja sam govorio ovima oko mene da sam ja tu zalutao i da mi tu nije mjesto, stvarno ako je ovo nekom dobro i super taj ima drugačiji mentalni sklop u glavi, neka me netko prosvijetli zašto je ovo dobro. Zašto je dobro da 293 čovjeka trči po stijenama, a mogu se učlaniti u planinare pa polako. Nisu to 293 čovjeka tu je 128 žena, ako sam ja istrčao za 3 sata njih 63 cure je imalo vrijeme preko 4 sata. 31-na od 4h-5h.
Slovima:
PET SATI ZA PETNAEST KILOMETARA ! 20 minuta za jedan kilometar!
Zadnje 32 cure preko 5h! Do 5h i 50min! Pa bilo im je teško. Sigurno. Sumnjam da su planirale 5h bauljati po suncu i stijenama, mislim da je dobar broj njih zalutao tu, kao 15km je kratko,. 10 sam već pretrčala a ostalo ću nekako. Samo nitko se ne žali. Valjda su žene takve,.kada prođe prođe, trpe i šute, misle da to tako mora biti.
Ma ne bi ja ništa rekao da nije pisalo onih 80%. Ovako: velika izrežirana PREVARA.
Pivo na cilju točeno 19kn. Popio sam 2. Grah -ne leži mi onako izmučenom.
Zamisli što u najavi stoji da je trkačima osigurano u nedjelju: (doslovno ovako piše):
” Izlet na Goli otok sa vodičima. Polazak u 09:30 iz luke San Marino, povratak oko 14:30.
Izlet je besplatan, transfer Rab-Goli otok-Rab se plaća 90kn (u gotovini, na ulazu u brod). “

To možda znači da je pivo besplatno ali čovjeka koji toči plaćamo 19kn po čaši. ili čaša košta 19kn, pivo je besplatno. Imate i lekcije iz marketinga. Kao finini eračuni: aplikacija je besplatna, ali se stick plaća 300 i nešto kn.
Ja da idem na Goli otok. Ja? Kao ne radi..samo izlet,..pusti ti to..aktivirali bi ga odmah za mene!

Posle su nas odvezli kombijem do grada Raba gdje mi je bio auto i odvezao sam se do moje plaže u Kamporu gdje sam se sunčao (more je bilo 19 stupnjeva, ali to jutro sam se okupao). Prije sam u Tomiju uzeo 2 Kruševice pivo i pileću šniclu pohanu da se dobijem malo i to pojeo i popio na plaži. Posle sam otišao po svoju stanarku i odvezao je u Konzum da si nešto kupi jer nema auto. I popio kad nje jedno Karlovačko pivo. Tako sam bio spreman za put natrag. Hidriran. Recite da nije opravdano. Pa za vrijeme trke sam popio samo 2,5dcl vode jer ja ne pijem vodu inače. Drugih 2,5dcl sam prolio po glavi. Onda sam prije trajekta htio popiti pivo ali je brzo išao pa nisam stigao. Kući sam stigao prije ponoći. I bio sam još žedan…naravno.
Bolje da sam vozio SUP 10km obalama Raba, što mi je želja, a nisam stigao jer je prije Nevio bio sa mnom na moru pa nisam njega mogao ostaviti par sati, a SUP mi je bio u gepeku.
A ne ovo. Skakanje za ovcama, a ovaca nema. Nadam se da sam vam izbio želju za slične poduhvate koji vam ne trebaju u životu.
Aleksandar Božić