Kaže Zoki jučer dok smo trčali:” Mogli bi sutra na stadion malo dionice radit?” Iako već danima, točnije od kad je poplava bila i ušće se spojilo sa skakaonicom, razmišljam što je ostalo od naše već tako loše staze, Zoki me samo još više podsjetio da od nje vjerovatno nije ostalo ništa.. ha nije ni moglo pošto je svi znamo u kakvom stanju bila.. gotovo kao i atletika u Karlovcu, pa se ni ne moramo čuditi što je zaronila skupa sa tako čuvanim nogometnim terenom. Bajni reflektori su spašeni, ali tu priču nije potrebno ulaziti. Dovoljno je znati da su upaljeni možda 5 put…a možda i 6…
Atletiku sam počela trenirat sa 7 godina..ili 8.. i sjećam se tih dana na stadionu… bilo je stvarno živo..nije se samo atletika svodila na trčanje nego zaista na sve segmente… i onda nakon 25 godina..kad vidim na što je sve spalo, uhvati me tuga i jad.. pa zar zaista nikome nije bitno da taj sport uspije?! U gradu sporta?! U gradu atletike?! No kad krenete od nekih detalja, tipa, dani piva..djeca imaju trening..trenerica dolazi sa njima na stadion.. lik pita kamo ćete..ona veli djeca imaju trening..koji veli on..atletiku veli ona.. a on pogleda i pita kaj je to atletika?… i što više reći… o gradu atletike…
Ma znam da ni drugim sportovima u Karlovcu ne cvjetaju ruže..no neznam kad će doći vrijeme da se nešto promjeni.. da se napokon počne raditi za tu djecu… da se iskorjene egoistični materijalno nabrijani i zavidni štakori, kad će se loptice prestat prebacivat sa ovog na onog…i da se napokon pokrene kvaliteta sporaša u gradu zvanom grad sporta.. jer kvalitete ima.. ali nema duše… a to je jedan jako veliki problem.. i dok sve tako stagnira..nama vrijeme trga i ovo malo staze koju imamo, preko rupa i potrgotina koje preskačemo….
Ja uvijek krećem od one narodne “sve se vraća sve se plaća”… Da dragi naši.. mi ronimo…ali imamo dobru opremu..i izdržat ćemo.. jer to što radimo, radimo iz ljubavi, ne postavljamo uvjete, ne tražimo milione…tražimo razumjevanje i stazu bez vode, bez rupa.. za našu djecu..za kvalitetan trening..a ne za naš džep…
I za kraj jedan krasan video :)
Sada kad nemamo uvjete, traže se rezultati; sada kad nema novaca treba tražiti donatore; sada kad nema posla trebaju se plaćati računi, …..,a mi samo želimo živjeti od rada, želimo trenirati u uvjetima koji ne trebaju biti idealni, ali trebaju biti donekle normalni.
Ma idem raditi (Li…) me čeka.