Nedjelja ujutro -9 sati. Idem prema vrhu Starog grada i na stepenicama susretnem dvije poznanice iz grada (ma ko koga u Karlovcu ne pozna?) i to mamu (oko45-50 g) i njenu kčerku-( (25-30g) i kad one odjednom usplahireno: sva sreća da smo Vas srele! Ja njima – pa zašto? One: pa zar Vas nije strah ovuda ići? Ja njima – Ne! One meni: Sada nam je laše kada ste i Vi tu! Ja njima: Od mene ne bi imale baš velike koristi! Ja bi samo brže zbrisala u slučaju -nečega! Smijeh!
Eto zašto je dobro trčati- uvijek je neka zgoda ili nezgoda!
Danas je trening u 16 sati na “Čavleku”.
Raspis za kvalifikacije kadeta -samo Split za sada.
Trenerica
Sad si me podsjetila na nekadašnji jaki trening na
Starom gradu -ja napravim trening -30 puta gore dole
od 8-11 ujutro, svi obave kave, crkve, a ja još trčim,
ili još jedan bolji – dva puta do Duga Rese i natrag-
preko 40 km – to je sve bilo prije 2000-god.
A drugo kad sam vodio ženske kući omiljena fora mi je bila da uopće name svrhe da je JA pratim kući jer-
ako nas netko napadne ja sam dovoljno brz da zbrišem,
a ti … bože pomozi ha ha
Da, sječam se kad si se spremao na Starom gradu, ja sam Ti se divila koliko puta si mogao odraditi uzbrdicu – ali imao si cilj!
što se tiče bježanja od opasnosti – pa ne treniramo valjda bez veze?