U svoje ime i u ime svih volontera koji su pomagali oko obrade rezultata, podjele poklona, hrane, sokova i svega drugog izvinjavam se za propuste. Nije mi bila namjera bilo koga “oštetiti” već dapaće htjela sam da SVI budu nakon utrke zadovoljni.
Ja sam najnezadovoljnija vjerujte mi jer su medalje ostale u kartonskim kutijama – dakle NISU dodjeljene onima koji su trebali dobiti (zasluženo), ali to je naš propust koji ćemo riješiti. Oni koji nisu dobili medalju, a trebali su neka se jave Aci, ili Gabi – oni će rezultate provjeriti i ja ću im poslati medalju.
Ono što je bilo nepotrebno je bilo vređanje onog mladića. Ma koliko da je u pravu (ili ne) nije se trebao onako ponašati. Sve nesporazume nastojat ćemo riješiti, i pokušati skupiti snagu za sljedeću utrku!
Hvala svima koji su mi pomogli!
Dječja utrka je bila super! Hvala roditeljima!
Ana
Možete biti ponosni na utrku, pogotovo što je doživjela već sedmo izdanje. U današnje vrijeme sveopće besparice to je tim veći uspjeh. Na licima gotovo svih sudionika od djece do veterana, a bilo ih ukupno preko 200, ali i roditelja i prijatelja, moglo se vidjeti samo zadovoljstvo. Tko ne može na uljuđen prihvatiti da uz veliki volonterski (dakle, iz ljubavi!) trud u organizaciji prirodno dolazi i pokoji propust, treba osim trčanja vježbati i svoj duh, da bi postao zrelija (sportska) osoba.